prid. 〈G hȍtimična; odr. hȍtimičnī, G hȍtimičnōg(a); ž. hȍtimična, s. hȍtimično〉 koji je učinjen vlastitom voljom i s namjerom [~ udarac; hotimična radnja]; sin. namjeran; ant. nehotičan, nehotimičan, nenamjeran, slučajan