im. m. 〈G hrásta; mn. N hrástovi, G hrástōvā〉 bot. 1. 〈mn.〉 rod visokih listopadnih bjelogoričnih stabala iz porodice bukava, plod mu je žir 2. pripadnik istoimenoga roda; sin. dub pokr. ◇ ~ kitnjak hrast koji raste na kiselome tlu u brežuljkastim krajevima; sin. kitnjak; ~ lužnjak hrast koji raste u nizinskim močvarnim područjima na pjeskovitu i vlažnu tlu; sin. lužnjak; ~ plutnjak hrast od kojega se izrađuje pluto; sin. plutnjak