gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. hòću/ću/htjȅdnēm, 2. l. jd. hȍćeš/ćeš/htjȅdnēš, 3. l. jd. hȍće/će/htjȅdnē, 3. l. mn. hòćē/će/htjȅdnū, imp. htȋj/htjȅdni, aor. htjȅh/htjȅdoh/hòtjeh, imperf. htȉjāh/hòćāh/hòtijāh, prid. r. m. htȉo, ž. htjȅla, s. htjȅlo, mn. htjȅli, pril. s. htȉjūći/hòtēći, pril. p. htjȇvši/hòtjēvši〉 1. a. 〈nesvrš. neprijel.〉 pomoćni glagol koji u nenaglašenome obliku sudjeluje u tvorbi futura I. [pjevat ću; ići ću] b. 〈neprijel.〉 pomoćni glagol koji u naglašenome obliku sudjeluje u tvorbi futura I. u upitnim rečenicama [Hoćeš li doći?] c. 〈samo naglašeni oblici〉 imati želju, težiti da se što ostvari, postigne ili dobije [~ dijete; ~ novi stan]; sin. željeti d. 〈samo naglašeni oblici〉 postavljati kakav zahtjev [~ nemoguće]; sin. tražiti, zahtijevati 2. 〈svrš.〉 〈prez. 1. l. jd. htjednem, 2. l. jd. htjedneš, 3. l. jd. htjedne, 3. l. mn. htjednu〉 a. izriče predbuduće vrijeme [Kad htjedneš, dođi.; Htjedne li štogod, daj mu.; Učinit ćemo što htjednete.] b. izriče prošlo vrijeme [Ona se ne htjedne više suzdržati.] ♦ htio ne htio bez obzira na sve, na ovaj ili onaj način