Rezultati pretraživanja za: imenovati

  • ȉmenovati

    gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. ȉmenujēm, 3. l. mn. ȉmenujū, imp. ȉmenūj, aor. ȉmenovah, imperf. ȉmenovāh, prid. r. ȉmenovao, prid. t. ȉmenovān 1. dati/davati ime komu ili čemu [~ brod; ~ školu]; sin. krstiti 2. kazati/kazivati čije ime, navesti/navoditi koga po imenu [~ krivca] 3. postaviti/postavljati koga na kakvu dužnost, čast ili položaj [~ ravnatelja škole; ~ koga ministrom]; sin. (dati ime) v. pod dati, (davati ime) v. pod davati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga