gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìselīm, 3. l. mn. ìselē, imp. isèli, aor. isèlih, prid. r. isèlio, prid. t. ìseljen〉 prisiliti koga da napusti stalno mjesto boravka ili stanovanja [~ prognanike iz hotela]; ant. useliti • isèliti se 〈povr.〉 1. seleći se napustiti stalno mjesto boravka ili stanovanja [~ se iz stana]; ant. useliti se v. pod useliti 2. seleći se napustiti domovinu i živjeti u tuđini [~ se iz Hrvatske u Australiju]; sin. (emigrirati); ant. (imigrirati); vidski parnjak: iseljavati