prid. 〈G iskljùčiva; odr. iskljùčivī, G iskljùčivōg(a); ž. iskljùčiva, s. iskljùčivo; komp. isključìvijī〉 1. koji ne popušta u svojim stajalištima, koji odbija uzeti u obzir i druge mogućnosti, okolnosti i sl. 2. koji pripada samo jednomu korisniku [isključivo pravo]; sin. (ekskluzivan)