gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskr̀cām, 3. l. mn. iskr̀cajū, imp. iskr̀cāj, aor. iskr̀cah, prid. r. iskr̀cao, prid. t. ȉskrcān〉 1. izvaditi kakav teret iz prijevoznoga sredstva [~ ugljen iz vagona]; sin. istovariti; ant. utovariti 2. pustiti koga da iziđe iz prijevoznoga sredstva [~ koga na uglu] • iskr̀cati se 〈povr.〉 izići iz prijevoznoga sredstva [~ se iz broda]; ant. ukrcati; vidski parnjak: iskrcavati