gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskr̀cāvām, 3. l. mn. iskrcávajū, imp. iskr̀cāvāj, aor. iskrcávah, imperf. iskr̀cāvāh, prid. r. iskrcávao, prid. t. iskr̀cāvān〉 1. vaditi kakav teret iz prijevoznoga sredstva [~ ugljen iz vagona]; sin. istovarati, istovarivati; ant. utovarati, utovarivati 2. puštati koga da iziđe iz prijevoznoga sredstva [~ koga na uglu] • iskrcávati se 〈povr.〉 izlaziti iz prijevoznoga sredstva [~ se iz broda]; ant. ukrcavati; vidski parnjak: iskrcati