gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìsplātīm, 3. l. mn. ìsplātē, imp. ispláti, aor. isplátih, prid. r. isplátio, prid. t. ìsplāćen〉 dati novac za prodanu robu, obavljen posao, učinjene usluge ili u kakve javne svrhe [~ mirovine; ~ naknade; ~ plaće]; vidski parnjak: isplaćivati • isplátiti se 〈povr.〉 pren. biti od koristi ili imati smisla [Isplati se biti marljiv.; Ulaganje se isplatilo.]; sin. vrijediti