gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspustīm, 3. l. mn. ìspustē, imp. ispùsti, aor. ispùstih, prid. r. ispùstio, prid. t. ìspušten〉 1. prestati držati što [~ tanjur; ~ čiju ruku]; sin. pustiti 2. dopustiti ili omogućiti da što isteče [~ vodu iz bazena] 3. v. izostaviti 4. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ krik v. kriknuti; ~ uzdah v. uzdahnuti; ~ suzu v. zaplakati; vidski parnjak: ispuštati