im. ž. 〈G istoòbličnicē; mn. N istoòbličnice, G istoòbličnīcā〉 jez. riječ koja s ukupnošću svojih oblika ima isti glasovni sastav, isti naglasak te pripada istoj vrsti riječi kao i koja druga riječ; sin. homonim; ant. istoznačnica, sinonim