im. ž. 〈G istoòbličnosti, I istoòbličnošću/istoòbličnosti〉 jez. pojava da riječ koja s ukupnošću svojih oblika ima isti glasovni sastav, isti naglasak te pripada istoj vrsti riječi kao i koja druga riječ; sin. homonimija; ant. istoznačnost, sinonimija