im. ž. 〈G istozvúčnosti, I istozvúčnošću/istozvúčnosti〉 1. glazb. svojstvo onoga što zvuči kao i što drugo; sin. (homofonija), jednoglasje 2. jez. svojstvo onoga što ima jednak izgovor kao i koja druga riječ, ali se različito piše; sin. homofonija; ant. homografija, istopisnost