gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izazòvem, 3. l. mn. izazòvū, imp. izazòvi, aor. izàzvah, prid. r. m. ȉzazvao, ž. ȉzazvāla, s. ȉzazvālo, mn. ȉzazvāli, prid. t. ȉzazvān〉 1. svojim postupcima navesti koga da se ponaša ili odgovori na određeni način [~ svađu]; sin. (isprovocirati) 2. potaknuti u kome kakvo stanje ili raspoloženje [~ zanimanje] 3. prouzročiti da se što dogodi ili pojavi [~ požar]; sin. (isprovocirati) 4. pozvati koga na borbu ili natjecanje [~ protivnika na dvoboj]; vidski parnjak: izazivati