gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzgubīm, 3. l. mn. ìzgubē, imp. izgùbi, aor. izgùbih, prid. r. izgùbio, prid. t. ìzgubljen〉 1. ostati bez koga ili čega [~ prijatelje; ~ nogu; ~ ugled] 2. zaboraviti gdje se što nalazi ili ne moći što pronaći [~ ključeve; ~ olovku]; sin. zametnuti²; ant. naći, pronaći 3. pretrpjeti štetu, doživjeti poraz ili neuspjeh u kakvu nadmetanju [~ bitku; ~ na izborima; ~ parnicu; ~ sudski spor; ~ utakmicu]; ant. dobiti 4. biti poražen u kakvu sukobu ili sporu [~ u ratu]; ant. pobijediti, potući, poraziti, svladati 5. uzalud potrošiti ili propustiti što [~ godinu u školi; ~ vrijeme] • izgùbiti se 〈povr.〉 1. nenamjerno skrenuti sa željenoga puta i ne znati ga opet pronaći [~ se u gradu; ~ se u šumi]; sin. zabludjeti zast., zalutati 2. postati neprimjetnim ili nevidljivim [~ se u gomili; ~ se u daljini]; sin. iščeznuti, nestati; ant. pojaviti se 3. dospjeti na nepoznato mjesto [Izgubio mi se pas.]; sin. nestati