gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȉzlijēm, 3. l. mn. ȉzlijū, imp. ìzlīj, aor. ìzlih, prid. r. m. ȉzlio, ž. ȉzlīla, s. ȉzlīlo, mn. ȉzlīli, prid. t. izlìven〉 1. učiniti da tekućina iscuri iz čega [~ sok iz čaše; ~ vino iz bačve]; sin. istočiti; ant. naliti, uliti 2. ulijevajući tekuću kovinu u kalup postizati željeni oblik [~ brončani kip; ~ zlatni nakit] • ìzliti se 〈povr.〉 preliti se preko ruba [Rijeka se izlila.; Voda se izlila iz lonca.]; vidski parnjak: izlijevati