gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzlūdīm, 3. l. mn. ìzlūdē, imp. izlúdi, aor. izlúdih, prid. r. izlúdio, prid. t. ìzlūđen〉 1. učiniti koga ludim 2. pren. prouzročiti da tko izgubi sposobnost staložena ponašanja ili razmišljanja [Izludio me je stalnim zapitkivanjem.]; vidski parnjak: izluđivati