gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izrùčujēm, 3. l. mn. izrùčujū, imp. izrùčūj, aor. izručívah, imperf. izrùčīvāh, prid. r. izručívao, prid. t. izrùčīvān〉 1. predavati u ruke, dostavljati ili izricati komu što osobno [~ pisma; ~ pozdrave]; sin. uručivati 2. prav. predavati koga stranoj državi radi suđenja [~ bjegunce; ~ zarobljenike]; vidski parnjak: izručiti