izùzimati
gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izùzimām/izùzimljēm, 3. l. mn. izùzimajū/izùzimljū, imp. izùzimāj/izùzimlji, aor. izùzimah, imperf. izùzimāh, prid. r. izùzimao, prid. t. izùzimān〉 isključivati koga iz kakve cjeline ili skupine; sin. izdvajati; vidski parnjak: izuzeti