Rezultati pretraživanja za: jedino

  • jèdīno

    pril. 1. izriče da se jedan član prema određenim svojstvima izuzima iz skupa istovrsnih članova [Jedino on može doći.]; sin. isključivo, tek 2. ima vezničku funkciju u nezavisnosloženoj isključnoj rečenici [Svi su otišli, ~ je on ostao.]; sin. samo

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga