prid. 〈G jednòlika; odr. jednòlikī, G jednòlikōg(a); ž. jednòlika, s. jednòliko; komp. jednolìkijī〉 1. v. jednoličan 2. koji se sastoji od sastojaka povezanih u cjelinu tako da se više ne prepoznaju njihova pojedinačna svojstva [jednolika smjesa]; sin. homogen; ant. heterogen