im. m. 〈G jèzika; mn. N jèzici, G jȅzīkā〉 1. anat. pokretljiv mišićni organ u ustima koji služi za određivanje okusa i opipa, žvakanje, sisanje i gutanje hrane te oblikovanje glasova 2. jez. apstraktni sustav znakova s pomoću kojega se ljudi sporazumijevaju [materinski ~; strani ~; svjetski jezici] ◇ afroazijski jezici jezična porodica koja obuhvaća jezike koji se govore u sjevernoj Africi i jugozapadnoj Aziji; anatolijski jezici grana indoeuropske jezične porodice koja je obuhvaćala izumrle jezike koji su se govorili u Maloj Aziji; austroazijski jezici jezična porodica koja obuhvaća jezike koji se govore u Australiji i jugoistočnoj Aziji; austronezijski jezici jezična porodica koja obuhvaća jezike koji se govore na području Austronezije; baltički jezici jezici baltoslavenske grane indoeuropske jezične porodice kojima se govori u Litvi i Latviji; baltoslavenski jezici grana indoeuropske jezične porodice koja obuhvaća jezike kojima se govori na Baltiku u istočnoj, jugoistočnoj i srednjoj Europi te u sjevernoj Aziji; berberski jezici grana afroazijske jezične porodice koja obuhvaća većinu jezika starosjedilaca sjeverne Afrike; dravidski jezici jezična porodica koja obuhvaća jezike starosjedilaca Indijskoga potkontinenta; genetski srodni jezici jezici koji su se razvili iz istoga prajezika; germanski jezici grana indoeuropske jezične porodice koja obuhvaća izumrli gotski jezik te jezike kojima se govori u zapadnoj, srednjoj i sjevernoj Europi; hamitski jezici grana afroazijske jezične porodice kojoj pripadaju jezici starosjedilaca sjeverne Afrike; indoeuropski jezici jedna od najproširenijih jezičnih porodica koja obuhvaća gotovo sve jezike u Europi i veći broj jezika u jugozapadnoj Aziji; indoiranski jezici grana indoeuropske jezične porodice koja obuhvaća jezike koji se govore na Srednjemu istoku i na Indijskome potkontinentu; italski jezici grana indoeuropske jezične porodice koja obuhvaća izumrle jezike koji su se govorili na Apeninskome poluotoku i današnje romanske jezike; ~ davalac jezik iz kojega drugi jezik posuđuje koju riječ ili izraz; ~ primalac jezik koji posuđuje koju riječ ili izraz iz drugoga jezika; keltski jezici grana indoeuropske jezične porodice koja je obuhvaćala izumrle jezike kojima se govorilo i pisalo u Britaniji, Španjolskoj, zapadnoj i srednjoj Europi te u Maloj Aziji, a kojima se danas govori u Irskoj, Ujedinjenome Kraljevstvu i Francuskoj; kreolski ~ jezik koji je potekao od pidžina i postao čijim materinskim jezikom; materinski ~ jezik koji je dijete prvo usvojilo, najčešće od majke; međunarodni ~ izmišljeni jezik namijenjen sporazumijevanju govornika različitih jezika; mongolski jezici jezična porodica koja obuhvaća jezike koji se govore u Mongoliji, Afganistanu, Prikavkazju i južnoj Rusiji; nilosaharski jezici jezična porodica koja obuhvaća jezike koji se govore u Sahari i području uz rijeku Nil; romanski jezici jezici koji su se razvili iz latinskoga; semitski jezici grana afroazijske jezične porodice koja obuhvaća arapski i hebrejski te mnoge jezike koji se govore u sjevernoj Africi i na Bliskome istoku; sinotibetski jezici jedna od najproširenijih jezičnih porodica koja obuhvaća kineski jezik i mnoge jezike u srednjoj i jugoistočnoj Aziji; slavenski jezici jezici baltoslavenske grane indoeuropske jezične porodice kojima se govori u istočnoj, jugoistočnoj i srednjoj Europi te u sjevernoj Aziji; standardni ~ sustav uređen svjesnom, planskom normom, tj. pravilima koja sadržavaju pravopis i gramatiku te popis riječi koji se nalazi u normativnome rječniku; sin. (standard); tibetski ~ narodni jezik Tibetanaca; toharski jezici grana indoeuropske jezične porodice koja je obuhvaćala izumrle jezike koji su se govorili i pisali u kineskome Turkestanu; turkijski jezici jezična porodica koja obuhvaća turski i neke srednjoazijske jezike; ugrofinski jezici grana uralske jezične porodice koja obuhvaća veći broj jezika koji se govore u dijelu Rusiji, Estoniji i Mađarskoj; uralski jezici jezična porodica koja obuhvaća veći broj jezika koji se govore u Rusiji, na Baltiku i u Mađarskoj 3. način izražavanja [govoriti biranim jezikom] 4. pren. ono što oblikom podsjeća na jezik [~ na cipeli] ♦ biti brz na jeziku biti brzoplet, govoriti bez prethodnoga razmišljanja; držati ~ za zubima šutjeti, biti suzdržan u govoru; imati dug ~ previše pričati, biti brbljav; imati ~ kao krava rep previše pričati, biti brbljav; imati oštar ~ govoriti britko (bez uvijanja, izravno), biti neugodan prema sugovorniku; navrh jezika je komu što ne može se trenutačno sjetiti čega; naći zajednički ~ 〈s kim〉 uzajamno se razumjeti (shvaćati), moći mirno zajedno razgovarati; plete se jezik komu govori tko, nerazgovjetno (nesigurno, nejasno) pod utjecajem čega /od alkohola, od uzbuđenja i sl./; povući (potegnuti) koga za ~ navesti koga da progovori; izazvati koga da kaže i ono što nije namjeravao; razvezao se ~ komu počeo je mnogo (opširno) govoriti; svrbi ~ koga teško je šutjeti komu, htio bi progovoriti tko; zli jezici zlobni ljudi, ljudi koji druge ogovaraju ili ih kleveću