gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. koncèntrīrām, 3. l. mn. koncentrírajū, imp. koncèntrīrāj, aor. koncentrírah, imperf. koncèntrīrāh, prid. r. koncentrírao, prid. t. koncèntrīrān〉 okupiti/okupljati što na koje mjesto ili oko koje točke kao središta • koncentrírati se 〈povr.〉 posvetiti/posvećivati čemu potpunu pozornost [~ se na budućnost]; sin. (skoncentrirati se), usredotočavati se v. pod usredotočavati, usredotočiti se v. pod usredotočiti, usredotočivati se v. pod usredotočivati