im. m. 〈G krȁja; mn. N krȁjevi, G krȁjēvā〉 1. a. ono čime što završava, posljednji dio čega, točka u kojoj što završava [~ dana; sretan ~] b. vremenska granica nakon koje što prestaje [~ rata] c. prostorna granica iza koje se što više ne prostire [~ puta] d. prestanak postojanja [~ života]; sin. nestanak; ant. nastanak, postanak, rođenje pren., začetak pren.; sin. (konac²), svršetak, završetak e. dio koji nije središnji [drugi ~ grada] 2. zem. dio Zemljine površine koji je obilježen zajedničkim prirodnim, povijesnim, gospodarskim ili političkim posebnostima; sin. područje, ( teritorij) ♦ bez kraja i konca beskrajno, predugo; ići do kraja ne povlačiti se, uporno nastavljati, dovršiti započeto bez obzira na posljedice; izići na ~ s kim, s čim riješiti probleme (poteškoće) vezane s kim, s čim; izvući deblji ~ proći lošije od drugih, stradati; 〈jedva〉 sastavljati ~ s krajem jedva preživljavati, biti u stalnoj novčanoj oskudici; na kraju krajeva naposljetku, kad se dobro razmisli; stati na ~ komu, čemu spriječiti koga u štetnoj djelatnosti, onemogućiti što

prij. 〈G〉 1. označuje da se tko ili što nalazi u blizini koga ili čega [sjediti ~ prozora]; sin. blizu, kod, pokraj 2. označuje da se tko ili što kreće ili zbiva u blizini koga ili čega [trčati ~ mora]; sin. blizu, pokraj, uz 3. označuje da su kakve okolnosti uzrok čemu, da imaju kakvu posljedicu [Kraj ovakvih prilika teško je ostati pametan.]; sin. uz 4. označuje da se što zbiva iako su okolnosti nepovoljne ili da se što ne zbiva iako su okolnosti povoljne [preživjeti ~ svih nevolja; ne uspjeti ~ toliko pogodnosti]; sin. unatoč, usuprot zast., uz