prid. 〈G krȃjnjēg(a); ž. krȃjnjā, s. krȃjnjē〉 1. koji se nalazi na kraju ili na koncu, za kojim više ništa ne slijed [~ rezultat]; sin. konačan 2. koji je velik, izniman ili neobičan, koji je izražen u najvećoj mjeri [krajnja nepažnja; ~ nemar]; sin. (ekstreman) 3. pren. a. koji preostaje kad su iscrpljene sve ostale mogućnosti [~ izlaz] b. koji ne želi popustiti, koji ide u krajnosti (o politici) [krajnja desnica; krajnja ljevica]; sin. (radikalan)