im. ž. 〈G kȑvi, L kr̀vi, I kȑvlju/kȑvi〉 1. anat., med. tjelesna tekućina crvene boje koja kroz žile prenosi stanicama kisik i hranu, a odnosi otpadne tvari, čine je krvna plazma, krvne stanice i krvne pločice 2. pren. rodbinski odnos [biti iste krvi; braća po krvi] ♦ bilo je (bit će) krvi do koljena bilo je (bit će) krvoproliće, izbio je (izbit će) rat; biti hladne krvi biti miran (hladnokrvan); do posljednje (zadnje) kapi krvi do smrti, zauvijek; ledi se ~ 〈u žilama〉 komu u velikome je strahu tko, plaši se tko; od krvi i mesa običan, sa svim ljudskim vrlinama i manama; pala je ~ došlo je do krvavoga obračuna (ubojstva, ranjavanja); piti komu ~ 〈na slamku〉 mučiti koga, praviti neugodnosti komu; platiti krvlju što biti ubijen zbog čega; plave krvi plemićkoga roda; stvoriti zlu krv izazvati svađu (mržnju); to je u krvi komu to je urođeno komu, prešlo je u naviku komu što; udarila je komu ~ u glavu uzrujao se, poludio je; ugušiti što u krvi spriječiti što bez obzira na žrtve