im. s. 〈G líca; mn. N líca, G lícā〉 1. anat. prednja strana glave od brade do obrva [duguljasto ~; trokutasto ~] 2. pren. a. izraz čijega raspoloženja koji se očituje mimikom na istoimenoj prednjoj strani glave [ljutito ~; veselo ~] b. prednja, vidljiva strana čega [~ kovanice; ~ tkanine]; ant. leđa pren., naličje 3. gram. kategorija koja označuje govoritelja, sugovoritelja ili onoga o kojemu se govori ili ono o čemu se govori [glagolsko ~]; sin. osoba ◇ službeno ~ v. službena osoba pod osoba; vojno ~ hist. zaposlenik u vojsci ♦ izbrisati s lica zemlje zauvijek ukloniti (uništiti, iskorijeniti); ~ i naličje i dobro i loše, vrline i nedostatci, i dobra i loša strana; licem u ~ nasamo s problemom ili opasnošću; na licu mjesta odmah, istoga časa, na mjestu događaja; nestati (iščeznuti i sl.) s lica zemlje potpuno nestati, izgubiti se; pokazati pravo ~ razotkriti pravu (neugodnu) narav; praviti kiselo ~ pokazivati odbojnost prema komu, prema čemu; praviti slatko ~ praviti se ljubaznim, dodvoravati se; reći komu što u ~ (brk), usp. brk; unijeti se u ~ komu veoma se približiti komu