gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lȗpām, 3. l. mn. lúpajū, imp. lȗpāj, aor. lúpah, imperf. lȗpāh, prid. r. lúpao, prid. t. lȗpān〉 1. 〈prijel.〉 pritiskati što na što tako da ostavi trag [~ pečate]; vidski parnjaci: lupiti, lupnuti 2. 〈neprijel.〉 a. zadavati udarce komu ili čemu [~ sjekirom o drvo; ~ u tuđi auto]; vidski parnjaci: lupiti, lupnuti b. praviti buku udarcima čime po čemu tvrdom [~ čekićem po željezu; ~ nogom po podu]; vidski parnjaci: lupiti, lupnuti c. kucati u kratkim i ritmičnim razmacima [Srce mi jako lupa.]; sin. biti, tući • lúpati (se) 〈prijel.〉 nanositi komu udarce, jačim zamasima ruke ili kakva predmeta dodirivati koga; sin. tući (se) v. pod tući; vidski parnjaci: lupiti ( se) v. pod lupiti, lupnuti ( se) v. pod lupnuti; sin. udarati