gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mlȃtīm, 3. l. mn. mlȃtē, imp. mláti, aor. mlátih, imperf. mlȃćāh/mlátijāh, prid. r. mlátio, prid. t. mlȃćen〉 1. nanositi komu udarce; sin. biti, tući 2. udarajući odvajati zrna žitarice od stabljike, klasja i ljusaka [~ žito] • mlátiti se 〈povr.〉 uzajamno se udarati, izmjenjivati udarce [Dječaci se mlate.]; sin. tući se v. pod tući