im. ž. 〈G mùšicē; mn. N mùšice, G mȕšīcā〉 1. um. mala muha 2. dio cijevi vatrenoga oružja koji služi za ciljanje ◇ vinska ~ zool. kukac iz reda dvokrilaca čije ličinke žive na voću koje fermentira ♦ imati mušice (muhe) 〈u glavi〉 biti hirovit (svojeglav), imati prohtjeve