prid. 〈G mútna; odr. mȗtnī, G mȗtnōg(a); ž. mútna, s. mútno; komp. mùtnijī〉 1. koji je nečist i neproziran [mutna voda]; ant. bistar 2. kojemu obrisi nisu dobro vidljivi, u kojemu se ne razabiru pojedinosti, koji se slabo ili nejasno vidi [mutna slika]; sin. blijed, nejasan; ant. jasan, oštar 3. pren. koji nije posve precizan i potpun [mutno sjećanje]; sin. blijed pren., maglovit pren., nejasan; ant. jasan ♦ loviti u mutnome koristiti se neurednim prilikama za svoje (vlastito) napredovanje, bogatiti se na sumnjiv način