gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagòvorīm, 3. l. mn. nagòvorē, imp. nagovòri, aor. nagovòrih, prid. r. nagovòrio, prid. t. nagòvoren〉 potaknuti, uvjeriti koga da što učini, da u što povjeruje [~ na grijeh]; sin. navući pren., razg.; ant. odgovoriti¹, odvratiti; vidski parnjak: nagovarati