gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàlāžēm, 3. l. mn. nàlāžū, imp. naláži, aor. nalágah, imperf. nàlāgāh, prid. r. nalágao, prid. t. nàlāgān〉 upućivati komu zahtjev da se što provede [~ napad; ~ povlačenje]; sin. (davati nalog) v. pod davati, naređivati, zapovijedati; vidski parnjak: naložiti¹

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàlažēm, 3. l. mn. nàlažū, imp. nalàži, aor. nalàgah, prid. r. nalàgao, prid. t. nȁlagān〉 izreći mnogobrojne laži [Nalagao mi je svašta o svojemu životu.] • nalàgati se 〈povr.〉 izreći mnogo laži [Nalagala se roditeljima i prijateljima.]