gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpadām, 3. l. mn. nàpadajū, imp. nàpadāj, aor. nàpadah, imperf. nàpadāh, prid. r. nàpadao, prid. t. nàpadān〉 1. fizički ili riječima ugrožavati koga ili što [~ ljude; ~ vladu] 2. izvoditi oružane napade [~ glavni grad]; vidski parnjak: napasti¹

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. nàpadā, 3. l. mn. nàpadajū, aor. 3. l. jd. nȁpada, prid. r. nàpadao〉 pasti u većoj količini i zadržati se na kojemu mjestu [Snijeg je napadao.]