Rezultati pretraživanja za: narediti

  • naréditi

    gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. nàrēdīm, 3. l. mn. nàrēdē, imp. narédi, aor. narédih, prid. r. narédio, prid. t. nàrēđen uputiti komu zahtjev da se što provede [~ napad; ~ povlačenje; Sudac je naredio da se slučaj istraži.]; sin. naložiti¹, (dati naredbu) v. pod dati, zapovjediti; vidski parnjak: naređivati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga