gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàrūčīm, 3. l. mn. nàrūčē, imp. narúči, aor. narúčih, prid. r. narúčio, prid. t. nàrūčen〉 zatražiti da se što dobije, proda, pošalje, posluži ili obavi [~ knjigu; ~ pivo; ~ taksi] • narúčiti se 〈povr.〉 ugovoriti posjet kakvoj javnoj službi ili osobi koja obavlja kakvu djelatnost [~ se liječniku]; vidski parnjak: naručivati