gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. narùčujēm, 3. l. mn. narùčujū, imp. narùčūj, aor. naručívah, imperf. narùčīvāh, prid. r. naručívao, prid. t. narùčīvān〉 tražiti da se što dobije, proda, pošalje, posluži ili obavi [~ knjigu; ~ pivo; ~ taksi] • naručívati se 〈povr.〉 ugovarati posjete kakvoj javnoj službi ili osobi koja obavlja kakvu djelatnost [~ se liječniku]; vidski parnjak: naručiti