prid. 〈G neuobìčājena; odr. neuobìčājenī, G neuobìčājenōg(a); ž. neuobìčājena, s. neuobìčājeno; komp. neuobičajènijī〉 koji nije običan ili očekivan [neuobičajen slučaj]; sin. rijedak; ant. čest, nerijedak, uobičajen