vez. u nezavisnosloženoj suprotnoj rečenici kojom se izriče izrazita suprotnost povezuje: a. surečenice od kojih druga izriče iznevjereno očekivanje ili neostvarenu posljedicu [Dobro je trčao, ~ nije uspio pobijediti.]; sin. ali b. surečenice čije radnje nisu povezane odnosom iznevjerenoga očekivanja ili neostvarene posljedice [Djevojčice su došle na vrijeme, ~ dječaci su malo zakasnili.]; sin. ali, dočim zast., dok

čest. 1. izriče požurivanje [No, idemo!; No, kreni!] 2. izriče lagano negodovanje [No, lijepo si me iznenadio.; No, što se sad može.] 3. 〈nȍ, nȍ〉 izriče prijekor [No, ~, ne diraj to!]