Rezultati pretraživanja za: oženiti

  • ožèniti

    gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òženīm, 3. l. mn. òženē, imp. ožèni, aor. ožènih, prid. r. ožènio, prid. t. òženjen učiniti da muškarac stupi u brak [~ sina]; ant. udati • ožèniti se povr. 1. postati čijim suprugom [~ se glumicom]; sin. (stupiti u brak) v. pod stupiti, (ući u brak) razg. pod ući, (uzeti za ženu) pod uzeti; ant. udati se v. pod udati 2. v. sklopiti brak pod sklopiti, vjenčati se pod vjenčati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga