obèćati
gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obèćām, 3. l. mn. obèćajū, imp. obèćāj, aor. obèćah, prid. r. obèćao, prid. t. ȍbećān〉 izjaviti komu da će se što učiniti, da će se što dogoditi ili ispuniti [~ bolje sutra; ~ dar za rođendan]; sin. (dati obećanje) v. pod dati; vidski parnjak: obećavati