Rezultati pretraživanja za: obećavati

  • obećávati

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obèćāvām, 3. l. mn. obećávajū, imp. obèćāvāj, aor. obećávah, imperf. obèćāvāh, prid. r. obećávao, prid. t. obèćāvān 1. izjavljivati komu da će se što učiniti, da će se što dogoditi ili ispuniti [~ bolje sutra; ~ dar za rođendan]; sin. (davati obećanja) v. pod davati; vidski parnjak: obećati 2. pren. ostavljati dojam o vlastitoj sposobnosti [On mnogo obećava.]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga