Rezultati pretraživanja za: oblačiti

  • obláčiti

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òblāčīm, 3. l. mn. òblāčē, imp. obláči, aor. obláčih, imperf. òblāčāh, prid. r. obláčio, prid. t. òblāčen stavljati na koga (o odjevnome predmetu) [~ hlače] • obláčiti (se) prijel. stavljati na koga odjeću [~ dijete]; sin. odijevati; ant. razodijevati, skidati, svlačiti; vidski parnjak: obući

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga