gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obúčem, 3. l. mn. obúkū, imp. obúci, aor. obúkoh, prid. r. òbūkao, prid. t. obùčen〉 staviti na koga (o odjevnome predmetu) [~ hlače] • òbući (se) 〈prijel.〉 staviti na koga odjeću [~ dijete]; sin. odjenuti; ant. razodjenuti, skinuti, svući; vidski parnjak: oblačiti