gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obùhvatīm, 3. l. mn. obùhvatē, imp. obùhvati, aor. obùhvatih, prid. r. obùhvatio, prid. t. obùhvaćen〉 1. okružiti koga ili što rukama [~ oko pasa; ~ stablo]; sin. obujmiti 2. uzeti u obzir sve unutar kakva raspona [~ pretpostavke]; sin. uključiti; ant. isključiti; vidski parnjak: obuhvaćati