òbuti
gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbujēm, 3. l. mn. òbujū, imp. òbūj, aor. òbuh, prid. r. òbuo, prid. t. obùven〉 staviti na noge (o obući ili čarapama) [~ cipele]; sin. nazuti • òbuti (se) 〈prijel.〉 staviti komu obuću ili čarape na noge [~ dijete]; ant. izuti; vidski parnjak: obuvati