gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. ȍbuzmē, 3. l. mn. ȍbuzmū, aor. 3. l. jd. ȍbuze, prid. r. m. ȍbuzeo, ž. ȍbuzēla, s. ȍbuzēlo, mn. ȍbuzēli, prid. t. ȍbuzēt〉 1. zaokupiti koga velikom silinom (o osjećaju) [Obuzeo ju je gnjev.; Obuzeo me je strah.]; sin. uhvatiti pren., razg. 2. potaknuti u kome iznimno pozitivnu reakciju na koga ili što [Obuzela me je ova glazba.]; vidski parnjak: obuzimati