gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. obùzimā/obùzimljē, 3. l. mn. obùzimajū/obùzimljū, aor. 3. l. jd. ȍbuzima, imperf. 3. l. jd. obùzimāše, prid. r. obùzimao, prid. t. obùzimān〉 1. zaokupljati koga velikom silinom (o osjećaju) [Obuzima me gnjev.; Obuzima me strah.]; sin. hvatati pren., razg.; ( podilaziti) 2. poticati u kome iznimno pozitivnu reakciju na koga ili što [Obuzima me ova glazba.]; vidski parnjak: obuzeti