gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. odjèkujē, 3. l. mn. odjèkujū, aor. 3. l. jd. odjekíva, imperf. 3. l. jd. odjèkīvāše, prid. r. odjekívao〉 1. oglašivati se jekom ili poput jeke [Glas odjekuje brdima.; Još odjekuje njegov smijeh.]; sin. odzvanjati 2. pren. naglo se i brzo čuti ili doznavati [Vijest je odjekivala svijetom.]; vidski parnjak: odjeknuti