gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. òdjēknē, 3. l. mn. òdjēknū, aor. 3. l. jd. ȍdjēknū, prid. r. odjéknuo〉 1. oglasiti se poput jeke [Glas je odjeknuo brdima.; Odjeknuo je njegov smijeh.] 2. pren. naglo se i brzo pročuti ili doznati [Vijest je odjeknula u svijetu.]; vidski parnjak: odjekivati